Slavonski je stol uistinu bogat. Jutro započinje serviranjem mlijeka i mliječnih prerađevina poput vrhnja, maslaca i sira-uglavnom kravljeg. Kravlji će sir redoviti biti posut crvenom paprikom te nadopunjen slavonskim mesnim prerađevinama poput čvaraka, sušene slanine, sušenih kobasica te kulena i kulenove seke. Sve su to nazivi za domaće slavonske specijalitete koji su prepoznati i izvan granica Hrvatske.

Kad bismo slavonsku kuhinju morali sažeti u jednu rečenicu ona bi zasigurno glasila ovako: Slavonci vole ljuto. Otuda i crvena paprika kao glavni začin svim jelima. Stavlja se u sve: kulen, gulaše, paprikaše, fiš-paprikaše, čobance. Razlog tomu vjerojatno su utjecaji mađarske i turske kuhinje. Zbog svoje crvene boje slavonski specijaliteti utoliko su živopisniji.

Najbolji izvozni proizvod Slavonije bez sumnje je kulen. Ta nas činjenica tjera da ga malo predstavimo. Dugogodišnja tradicija, pomalo tajna receptura, pomno birano svinjsko meso, osnovne su karakeristike tog slasnog zalogaja. Slavonci su izrazito ponosni na dugogodišnju tradiciju proizvodnje kulena pa on vremenom postaje znak prepoznatljivosti i kraja i ljudi. Porciju kulena morate zaslužiti; i danas se poslužuje samo u posebnim prigodama, najdražim gostima, postaje izuzetno cijenjen dar. Razlog tomu jest vrlo složen i zahtjevan proces proizvodnje. Proces traje nekoliko mjeseci i obuhvaća niz specifičnih tehnoloških postupaka vezanih za svinjogojsku proizvodnju i tehnologiju prerade mesa, s time da se osnovni postupak i sastojci temelje na predajnoj tradiciji. Slavonski kulen/kulin uveden je u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Završit ćemo priču o kulenu jednom usporedbom: “Kulen je poput Šokca: bećar u svojoj ljutini, ohol i ponosan u svom izgledu, podatan u mirisima i raspojasan u okusu.”

Iz svega do sada rečenoga, zaključak je vrlo jednostavan: Slavonci vole meso. Osim svinjskih specijaliteta, vrlo često spravljaju divljač. Slavonski hrast ponos je slavonske šume, srnetina i veprovina slavonskog tanjura. Od divljači se priprema takozvani paprikaš (zbog crene paprike, naravno).

Hrvati vole svadbene svečanosti. Hrvati vole svadbene svečanosti u Slavoniji. A sve zbog slavonskih kolača. U prethodnim smo odlomcima pričali o mesu-za njihovu pripravu uglavnom su zaslužni muškarci. Slatki dio teksta posvećen je slavonskim domaćicama. Te ženske, slavonske, marljive ruke izrađuju prave delicije i nadaleko su po njima poznate. Kolači se izrađuju danima, nije bitna samo kvaliteta nego i kvantiteta. Usuđujem se reći da ne postoji žena koja se proziva Slavonkom, a da ne zna sve tajne dizanog tijesta, vučenog tijesta, nadjeva, pita. Slavonke se ponose Slavonijom i slavonskim kolačima.